U psihologiji, stres se definira kao reakcija tijela i uma na zahtjeve koje smatramo izazovnima ili prijetećima. No, iza svake teorijske definicije stoje stvarni ljudi, učenici, profesori, prijatelji, koji ga osjećaju na svoj, jedinstven način. U našoj školi odlučili smo istražiti što za učenike znači stres i koliko je povezan sa školskim izazovima. Anketa je provedena među učenicima različitih razreda, a rezultati su otkrili ozbiljnost, promišljenost i raznolikost njihovih pogleda na školu i stres.
Što za učenike znači stres?
Za neke, stres je neugodno psihičko stanje koje se javlja kad je um preopterećen obavezama. Drugi ga opisuju kao osjećaj brige hoće li uspjeti ostvariti očekivano, dok treći u njemu vide reakciju tijela i duha na ključne životne trenutke. Zanimljivo je da dio učenika stres ne vidi samo kao neprijatelja, nego i kao dio svakodnevnog života, nešto s čime su naučili živjeti. Ipak, većina ga povezuje s osjećajem pritiska, umora i prevelikog razmišljanja, a nerijetko i sa školom samom kao i s njezinim testovima, ispitima i ocjenama. Pojedinci su dodali i vlastitu dozu iskrenosti, stres je, kažu, škola i autoškola u isto vrijeme, a ponekad i posebne situacije poput usmenog ispitivanja iz likovnog, ispravaka za dovoljnu ocjenu ili onih subota kad Hajduk izgubi, pa sve nekako teže ide.
Čak 87,8% učenika priznaje da školu doživljava kao izvor stresa. Najstresniji dijelovi školskog života su ispiti (62,5%) i ocjene (55%), ali i odnosi s profesorima te javni nastupi, koji kod mnogih izazivaju drhtanje ruku i nesigurnost. Učenici priznaju da im je ponekad teško pronaći ravnotežu između obaveza i vlastitog mira. Dok jedni dnevno uče oko sat vremena, drugi pred knjigom provode više od tri sata, često pokušavajući dostići savršenstvo koje im se neprestano nameće. Anketa je pokazala da se gotovo polovica učenika, 46,3% njih, jednako boji i pisanih i usmenih ispita. Možda zato što nijedan oblik provjere znanja ne mjeri ono što je najvažnije, trud, napredak i unutarnju snagu.
Najstresniji trenutci u školskim klupama
U odgovorima na pitanje o najstresnijem trenutku u školi osjeća se posebna iskrenost učenika. Mnogi su spomenuli pisane ispite iz matematike, usmena ispitivanja i javni nastup pred razredom, dok se drugi još uvijek sjećaju prvog dana gimnazije, kada je sve bilo novo i nepoznato. Neki su istaknuli nepravedne ocjene ili kritike profesora kao trenutke koji ih posebno pogađaju. A poneki priznaju da im stres uzrokuje i “slučajni odabir u e-dnevniku” onaj trenutak kad se, ni krivi ni dužni, nađu prozvani pred pločom. A bilo je i odgovora koji su nasmijali i pokazali da učenici itekako znaju prepoznati izvor svog stresa, te su tako kao primjer naveli ‘borbu’ na kraju školske godine, dolazak na ispit iako i sami znaju da nisu dovoljno spremni ili baš one dvije minute koje nedostaju da na vrijeme stignu na sat. Odgovori su nas podsjetili da, iako školski život zna biti napet, u njemu ima i puno duhovitih trenutaka, onih zbog kojih kasnije, svi zajedno zaključimo da i nije bilo tako strašno.
Kako se učenici nose sa stresom?
Najčešće rješenje je jednostavno, odmor i spavanje (33,3%). Nakon napornog dana, tišina i san postaju najbolji lijek. Mnogi pronalaze utjehu u hobi aktivnostima, poput sporta, pisanja, crtanja, glazbe, stvarima koje vraćaju osjećaj slobode. Neki se oslone na humor i smijeh, neki na razgovor, dok manji dio priznaje da se, kad stres postane prejak, povuče u sebe i izbjegava komunikaciju. Sve te male strategije otkrivaju koliko je svatko od nas jedinstven u načinu nošenja s pritiskom.
Škola iz snova
Kada su učenici trebali opisati školu u kojoj bi bilo manje stresa, odgovori su bili vrlo inspirativni. San o školi nije škola bez učenja, nego škola s više razumijevanja i empatije. Škola u kojoj profesori prepoznaju trud, a ne samo rezultat, u kojoj se cijeni kreativnost, iskrenost i suradnja, a ne isključivo brojka u dnevniku. Učenici maštaju o opuštenijoj atmosferi, manje ispita u jednom tjednu, višestrukim prilikama za napredak i, prije svega, o međusobnom poštovanju. U idealnoj školi, kako kažu, bilo bi više otvorenog razgovora, sloge među učenicima, i što manje stresa, osim onog zdravog, koji nas potiče da budemo bolji.
Zaključak
Rezultati ankete jasno pokazuju: stres je sastavni dio svakodnevnog života, to smatra čak 84% učenika. U njihovim odgovorima nema samo pritužbi, već i prijedloga, snova i želje za boljim sutra. Možda stres nikada nećemo moći potpuno izbjeći, ali možemo učiti kako ga razumjeti i kako jedni drugima pomoći da ga bude manje. I dok brojke govore ozbiljno, odgovori s osmijehom poput onih o satovima kod pojedinih profesora ili kad najdraži klub gubi, podsjećaju nas da se i u stresu može pronaći doza humora. A kad se uspijemo nasmijati vlastitoj tremi, možda smo već pobijedili najveći dio stresa.
Napisala: Petra Šalinović, 3. A
