Razgovor s povodom: inicijativom dr. sc. Vini Rakić Vukovar je u srcima ljudi zasvijetlio još jačim sjajem
I u mom gradu Vukovar svijetli
Imamo čast razgovarati s gospođom Vini Rakić, osobom koja stoji iza inicijative “I u mom gradu Vukovar svijetli”. Kao strastveni promicatelj sjećanja na žrtve Vukovara gospođa Rakić svojom je predanošću i entuzijazmom pokrenula inicijativu koja je zaživjela i postala tradicionalna u Hrvatskoj. Ona ne samo da čuva uspomenu na herojstvo i patnju Vukovara, već i inspirira mnoge da se prisjete značaja solidarnosti, zajedništva i nacionalnog identiteta. U našem razgovoru saznat ćemo više o njenim motivima, izazovima s kojima se suočila te budućim planovima za daljnje širenje ove plemenite inicijative.
Vini Rakić: „Dužnost nam je čuvati istinu o Domovinskom ratu, govoriti je glasno i ponosno, u ime onih koji su nam osigurali slobodu i samostalnost. Dali su sebe, dali su svoj život, dali su svoju budućnost za našu jer su vjerovali da će iza njih stasati oni koji će znati čuvati i ostvarivati njihove ideale. Onaj tko umre, a ne nestane, uživa istinsku dugovječnost.“
Molimo Vas da nešto kažete o sebi.
Rođena 1950. u Splitu, udana, majka kćeri i sina.
Završila sam Klasičnu gimnaziju u Splitu. Diplomirala, magistrirala i doktorirala na Fakultetu za defektologiju (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet) Sveučilišta u Zagrebu. Većinu radnog vijeka ostvarila sam u izravnom radu s djecom i odraslima s intelektualnim i duševnim smetnjama, posebno se zalažući za unapređenje njihovih ljudskih prava.
Koje emocije kod Vas izaziva riječ Vukovar?
Vukovar je najbolja škola domoljublja u kojoj se uči o idealima, hrabrosti, požrtvovnosti, ustrajnosti u junaštvu i ljubavi koja je jača od patnje. Vukovar je stjegonoša istine o obrambenom Domovinskom ratu i treba ostati kao najsvježiji povijesni kamen temeljac u stvaranju hrvatske države.
Kako i kada ste prvi put došli na ideju pokretanja akcije „I u mom gradu Vukovar svijetli“?
Ljubav nije samo osjećaj, ona je i odnos i djelovanje, pa sam svoje osjećaje pretočila u djelovanje, pokrenuvši 1999. godine u Splitu spomen-čin I u mom gradu Vukovar svijetli. Brisanje sjećanja, čemu i vremenski tijek sam po sebi pridonosi, opasnost su za identitet svakog naroda koji to ne osvješćuje. Tragom tih spoznaja i razmišljanja došla sam na ideju pokrenuti spomen-čin kojim bismo izrazili poštovanje i zahvalnost junacima i žrtvama Vukovara i obrambenog Domovinskog rata. Došla sam na ideju da cijelu Vukovarsku ulicu u Splitu ukrasimo zapaljenim svijećama uzduž obje strane pločnika. Zamislila sam to kao jedno domoljubno hodočašće. Navečer, kada sam čin formalno završi, volim prošetati Vukovarskom ulicom. Dirljivi prizori. Mogu se vidjeti mladi parovi, obitelji s djecom, ali i stariji ljudi koji pristignu čak uz pomoć štapa i hodalice.
Očito je spomen-čin pogodio potrebu građana svih uzrasta. Nižu se neprocjenjivi prizori, prizori puni osjećaja. Spomen-čin prihvatila je cijela Hrvatska pa je postao tradicija kojom u tišini svjedočimo zahvalnost prema svima koji su se utkali u dugovječni san o slobodnoj Hrvatskoj. Posebno je preporučen od samoga Grada Vukovara, prepoznat kao dostojanstven u svom izričaju te je već niz godina uvršten i u njihovom Programu obilježavanja Tjedna sjećanja na žrtvu Vukovara. On je na tragu moje vizije Hrvatske. Trebamo biti jedinstveni u pitanjima temelja nastanka i obrane Republike Hrvatske. Spomen-čin I u mom gradu Vukovar svijetli okuplja nas poput živog spomenika koji svjedoči nježnu ljubav, zahvalnost i patriotizam.
Kakve su bile reakcije ljudi u početcima akcije?
Sjećam se 1999. godine kada je na tisuće svijeća gorjelo cijelom dužinom Vukovarske, naše najdulje ulice u Splitu. Odaziv škola, učenika, mladih i građana Splita bio je ogroman. I to je bio početak. Svijeće trepere i pričaju u tišini o znanim i neznanim junacima, hrabrim ženama i majkama. I tako već 25 godina. Proteklo vrijeme i stotine tisuća zapaljenih svijeća potvrda su da je narod imao potrebu iskazati na simboličan način svoju zahvalnost i odanost prema braniteljima i svemu što Vukovar u Domovinskom ratu simbolizira. Pokrenula sam to kao pojedinac.
Što za vas znači domoljublje?
Za mene je domoljublje vrijednost, prirodan osjećaj odanosti prema svojoj zemlji i narodu kojemu dobrim djelima trebamo pridonositi.
Želeći da Vukovar nije s nama prigodničarski, tek u nekim danima, željela sam da mu se u Splitu postavi i spomenik. Ustrajnim domoljubljem i posvećenošću, povodom 25-godišnjice opsade Vukovara, 2016. godine u Splitu je postavljen i spomenik pod istoimenim nazivom I u mom gradu Vukovar svijetli. Brončana skulptura dječaka s luminom na dlanu, koji se pali s gradskom rasvjetom, svijetli na simboličnom križanju Vukovarske ulice i Ulice Domovinskog rata svaku večer. Rad je akademske kiparice Dijane Ive Sesartić. Tako Vukovar poput moralnog lučonoše trajno svijetli Splitu inspirativnu istinu o ljubavi prema slobodi, čovjekoljublju i domoljublju.
Jeste li dobili priznanja za ovu akciju?
Ove je godine Grad Vukovar objavio monografiju Sjećanje na žrtvu Vukovara 1991. U poglavlju tradicionalnih manifestacija u sklopu Programa Dana sjećanja na žrtvu Vukovara uvršten je i opisan spomen-čin I u mom gradu Vukovar svijetli, što me kao njegovu autoricu ispunja ponosom i posebnom odanošću.
Nagrada mi je i uključivanje velikog broja učenika u ovaj spomen-čin jer škola nije samo prenositeljica znanja, već i mjesto emocionalnog i društvenog oblikovanja mladih.
Na koje bi se sve načine trebala poticati ljubav prema domovini?
Dužnost nam je čuvati istinu o Domovinskom ratu, govoriti je glasno i ponosno u ime onih koji su nam osigurali slobodu i samostalnost. Dali su sebe, dali su svoj život, dali su svoju budućnost za našu jer su vjerovali da će iza njih stasati oni koji će znati čuvati i ostvarivati njihove ideale. Onaj tko umre, a ne nestane, uživa istinsku dugovječnost.
Literarni susreti s domoljubnim temama, večeri domoljubnog pjesništva, pozdrav hrvatskoj zastavi koja bi trebala trajno krasiti svako školsko pročelje i ulaz, tek su male napomene što možemo učiniti zajedno i odmah u vlastitoj školi i sredini. Bez ikakvog troška. Samo ljubav.
Koju bi poruku mogli dati našim mladima?
I na kraju ovoga našega razgovora, što vam poručiti, draga vrgoračka mladosti? Neka vam vidici ne ostanu zamućeni, neka vam riječ napredak ne zamijeni istinu, i ostane tek ispraznica bez pravca i sadržaja, neka nam nutrina bude otvorena dobru i ljudima.
Vi, draga mladosti, vi ste Hrvatska koja raste, buja i cvjeta. Vama su je predali oni koji su je sanjali, stvarali, oslobađali i ginući obranili.
Ostvarite svoje živote i snove na vlastitu dobrobit, na ponos obitelji, zavičaju i Domovini!
Vaš sam zavičaj upoznala zaljubivši se kao studentica u vrgoračkog studenta medicine u Zagrebu uz kojeg sam ostvarila obitelj i preko pola stoljeća zajedništva. Zahvaljujem vam se na zanimanju te vas pozdravljam s porukom vašeg i našeg besmrtnog Tina: Kristalnu kocku vedrine potomstvu ja bih dao.
Novinarka: Ana Vukojević, 4. b