Intervju s Tomislavom Šalinovićem

„Sve se može kad se hoće.“ Ta rečenica najbolje opisuje našeg učenika Tomislava. A tko je Tomislav? On je učenik naše srednje škole koji, uz redovite školske obaveze, zajedno sa svojim roditeljima s puno truda i predanosti brine o obiteljskom stočarskom gospodarstvu. Unatoč brojnim svakodnevnim obavezama, uspješno usklađuje školu i rad, pokazujući zrelost i odgovornost kakva se danas rijetko viđa kod mladih ljudi. I zato može biti primjer.

1. Tomislave, molimo te da nam se predstaviš.

Zovem se Tomislav Šalinović. Učenik sam 1.c razreda, smjer automehaničari.

2. Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

Slobodno vrijeme najčešće provodim s obitelji. Navečer se volim opustiti u kafiću i družiti s prijateljima. Volim igrati balote i igrice, a velika ljubav mi je glazba – sviram osam puhačkih instrumenata i harmoniku.

3. Čime se još baviš osim školskih obaveza?

Zajedno s roditeljima bavim se stočarstvom. Svaki dan pomažem na obiteljskom gospodarstvu i to mi ne predstavlja problem jer znam koliko je važno pomoći obitelji.

4. Otkad se tvoja obitelj bavi stočarstvom?

Stočarstvom se bavimo oko godinu i pol dana.

5. Koje životinje uzgajate i koliko ih imate?

Uzgajamo krave i ovce. Trenutno imamo jednu kravu, jedno tele i oko 70 ovaca.

6. Kakve su reakcije tvojih prijatelja na to čime se baviš?

Rijetko tko mi prigovara. Većinom prijatelji pohvalno govore o tome što pomažem roditeljima. Danas se sve manje ljudi bavi uzgojem domaćih životinja, a mladi često ne poznaju te poslove. Čini mi se da se život na selu ponekad smatra sramotom, što po meni nije istina.

7. Kako izgleda tvoj radni dan?

Ujutro se budim oko 6:30. Popijem kavu i idem u štalu, gdje hranim ovce, čistim štalu i obavljam mužnju krave. Nakon toga se životinje izvode na ispašu, a ja se pripremam za školu. Kad se vratim iz škole, ponovno pomažem roditeljima, najčešće u radu u polju.

8. Koje proizvode prodajete i isplati li se baviti stočarstvom?

Prodajemo janjce, mlijeko i sir.  Stočarstvo se može isplatiti, ali zahtijeva puno rada, truda i svakodnevnog zalaganja. Bez truda nema ni rezultata.

9. Koje si vještine stekao kroz rad na gospodarstvu?

Stekao sam brojne praktične vještine, od mužnje krava do svih ostalih poslova koji su potrebni za rad na jednom gospodarstvu.

10. Koristite li modernu tehnologiju i što bi volio unaprijediti?

Koristimo modernu opremu, poput muzilice. U budućnosti bih volio proširiti štalu i povećati broj ovaca, možda do 100 grla. Također bih istaknuo koliko je važno imati dobrog i iskusnog veterinara u blizini.

11. Kako uspijevaš uskladiti rad na gospodarstvu i školovanje?

Meni osobno to ne predstavlja problem. U smjeru automehaničara ima puno praktičnog rada, što mi najviše odgovara. Rad sa životinjama mi ne smeta, već me ispunjava. Sve se može uskladiti – sve se može kad se hoće.

12. Kako se vidiš u budućnosti?

Vidim se u ovom poslu i ne planiram odlaziti iz rodnog kraja. Želim naslijediti oca i nastaviti obiteljski posao. Trenutno sam jedini koji pokazuje interes za stočarstvo i nadam se da ću ga uspješno razvijati i u budućnosti.

U svijetu u kojem mnogi mladi traže lakše putove, naš Tomislav bira rad, obitelj i ostanak u svom rodnom kraju. Njegova upornost, skromnost i ljubav prema onome što radi pokazuju da se uspjeh ne mjeri samo ocjenama, već i spremnošću na trud, odgovornost i poštovanje prema korijenima. Tomislav je dokaz da se sve može kad se hoće. U vremenu kada se ovakav način života često podcjenjuje, on ponosno dokazuje da je upravo u radu, poštenju i obiteljskom zajedništvu prava snaga.

Novinari: Ivo Mihaljević

               Mihovil Puljić

               Ljubo Markotić 1.A