“Ogledalo ima dva lica” romantična je komedija iz 1996. godine koju je režirala Barbra Streisand. Film istražuje kompleksnosti ljubavi, odnosa i samootkrivanja na humorističan i dirljiv način.
Radnja se vrti oko Rose Morgan (Barbra Streisand), stidljive i povučene profesorice književnosti koja žudi za ljubavlju i društvom, ali je više-manje odustala od ideje braka. Njezina sestra Claire (Mimi Rogers) je glamurozna i samouvjerena žena koja uživa u strastvenom, ali turbulentnom braku. Kontrastni životi dviju sestara postavljaju temelje istraživanju različitih aspekata ljubavi.
Jeff Bridges pruža šarmantnu izvedbu kao Gregory Larkin, profesor matematike koji vjeruje da ne može normalno funkcionirati ako je zaljubljen. On predlaže brak iz interesa Rose, s ciljem izgradnje odnosa temeljenog na intelektualnoj kompatibilnosti umjesto fizičke privlačnosti. Dinamika između Rose i Gregoryja pruža filmu centralni sukob, omogućujući gledateljima da razmišljaju o važnosti emocionalne i fizičke intimnosti u romantičnom odnosu. Upravo tu razliku između fizičke i emocionalne povezanosti film ilustrira konceptom „ogledala“.
Emotivne scene između Rose i njene majke (Lauren Bacall) dodaju slojeve kompleksnosti i dubine, a pitanja ljepote, samopouzdanja i vlastite vrijednosti postaju središnje teme filma. Rose je tijekom cijelog svog života nosila teret vlastitog uvjerenja da je ružna. Kroz film, gledatelji svjedoče njezinoj borbi s negativnom percepcijom vlastitog izgleda.
Jedna od najdirljivijih scena je, tako, ona u kojoj majka izvlači fotografiju slatke djevojčice, za koju Rose pretpostavlja da je njena sestra. Kada sazna da je to zapravo ona, Rose se suočava s nevinošću i ljepotom koja je bila zakopana ispod svih njenih nesigurnosti. U tom trenutku ona doživljava preobražaj, oslobađajući se vlastitih negativnih uvjerenja i otvarajući put prema samopouzdanju i prihvaćanju vlastite ljepote.
„The Mirror Has Two Faces“ potiče nas na dublje razmišljanje o ljubavi, prihvaćanju samih sebe i važnosti unutarnje ljepote. Poruka filma otkriva da istinska ljepota proizlazi iznutra, pružajući gledateljima poticaj za razmišljanje o vlastitim vrijednostima i jedinstvenosti koje nosimo.
Napisala: Vita Tolić, 2.a