Dragi čitatelji!
Mlada djevojka po imenu Gabi ima sedamnaest godina. Ide u srednju školu i ima talent za pisanje. Dobila je zadatak da napiše priču o ciljevima EU za mlade.
Gabi je jedina učenica iz srednje škole koja je izabrana za Savjet mladih u gradu u kojem živi. Zanimaju je društveni problemi. Želi biti aktivni građanin te sudjelovati u projektima uočavanja i rješavanja problema mladih. Zna da ipak svaka promjena počinje od nas samih. Ona je vrlo znatiželjna i komunikativna osoba. Voli putovati. Želi steći što više pozitivnih iskustava kako bi ih mogla primijeniti u svojoj sredini. Jer, potrebno je nekada otići negdje daleko kako bismo bolje uočili, prihvatili, mijenjali ili cijenili ono što nam je blizu.
Gabi do sada nije putovala nigdje. Odlučila je malo proći „svijeta“ i vidjeti što joj taj „bijeli svijet“ može dati, ali i „skupiti“ malo materijala za svoju priču. Njezina rodica koja ima svoju putničku agenciju organizirala joj je putovanje u Dansku..
Brže bolje se spremila te odjurila na aerodrom ne znajući što je čeka kada dođe u Dansku. Na putu do aerodroma nije bilo nikakvih problema, čak ni pri chechiranju, sve dok nije čula ženu kako govori na razgalsu da će let za Kopenhagen kasniti, ni više ni manje nego sedam sati. Gabi je bila izbezumljena i nije znala što će napraviti. Malo je spavala, malo šetala i gledala što ima po trgovinama dok joj se u glavi vrtila misao da joj putovanje nije moglo gore početi, mada je već doživjela par avantura. Kada je napokon prošlo tih sedam sati, sjela je u avion u nadi da neće biti nikakvih poteškoća. Na kraju ih nije ni bilo. Čim je došla u Dansku, osjetila je drugačiji zrak i znala je da će joj to putovanje biti odlično. Kada je izašla s aerodroma sjela je u gradski autobus koji ju je odveo do hotela. Vozeći se gledala je naokolo i shvatila koliko različitih ljudi tu ima, izgledalo je da se ne boje izaći na ulicu u strahu da će ih netko pretući jer su onakvi kakvi jesu. Svidjelo joj se što su zastave duginih boja visjele svuda po gradu, na svakoj važnoj ustanovi, u svakom kvartu. Prihvaćanje i poštivanje važna je stvar. Gabi želi poštivati i biti poštovana.
Nakon što je došla u hotel, odlučila je pješice obići barem pola grada. Nedugo nakon toga je rekla:,, Ne mogu vjerovati kako se ljudi ovdje oblače. Kod nas nikad ne biste vidjeli da žene hodaju vani bez grudnjaka. Ljudi se ovdje izgleda ne zamaraju s time što će obući jer smatraju da to nije vrijedno trošenja njihovog vremena. Saznala je i uočila da među Dancima ne postoji razlika između muških i ženskih poslova, kao što, nažalost, postoji u većini država. Jednako su plaćena oba spola. Rade sve poslove. Kada se vratila u hotel, Gabi je počela zapisivati sve zanimljivosti koje je danas čula i vidjela.
Subotnje jutro, aktivno je i produktivno za Dance. Gdje god da iziđete u gradu vidjet ćete da se nešto događa. Održavale su se razne predstave za djecu, manifestacije za odrasle, tako da je za svakoga bilo po nešto.Par skupina mladih odlučilo je organizirati maškare i obući se u razne kostime koji su predstavljali razne likove iz crtanih filmova. Plesali su, pjevali i uživali. Nije ih bilo briga što će netko misliti o njima, iako nije bilo vrijeme maškara. Odlazak u Lego Land definitivno je bio pun pogodak za Gabi jer je bilo svakakvih ludih atrakcija, a što je najzanimljvije, svugdje rade mlade osobe koje su još u srednjoj školi, ili pak na faksu i na taj način zarađuju novac. Gabi zna da želi raditi kao tinejdžer, da želi raditi poslove u budućnosti koji se neće dijeliti na muške i ženske, zna da želi biti plaćena kao i muškarci.
Danska je još jedna od europskih zemalja koja brine za okoliš. Gdje god da prođete vidjet ćete zelenilo, lijepo i uredno posađena stabla. Gabi je dobila priliku obići srednje škole te fakultete i vidjeti kako funkcionira obrazovni sustav u Danskoj. Stopa pismenosti u zemlji je jedna od najviših u svijetu, iznosi 99%. Visok životni standard u europskim zemljama privlači migrante iz cijelog svijeta. Mnogi studenti koji žele dobiti prestižnu europskju diplomu biraju Dansku. U ovoj zemji je na roditeljima hoće li njihovo dijete pohađati školu ili ne. Važno je napomenuti da je obrazovanje djece i adolescenata u ovoj zemlji obavezno, ali njegove metode biraju roditelji. U skandinavskim zemljama velika se pozornost posvećuje djeci s poteškoćama u razvoju. Gabi zna da želi živjeti u zdravom okolišu. Želi živjeti u sredini gdje će se upotrebljavati prirodni izvori energije, gdje hrana neće biti otpad. Gabi zna da želi život u kojem će se reciklirati stvari. Želi obrazovanje koje će biti dostupno svima, obrazovanje u kojem će i roditelji i djeca imati pravo odlučivanja.
Danska je moderna industrijska i poljoprivredna zemlja koja proizvodi visokotehnološke proizvode. Zaposlenici za tvrtke koje proizvode takve proizvode počinju se školovati od djetinjstva, pa je broj računala u školama i na institutima velik. Gabi zna da se želi školovati na tehnički dobro opremljenim fakultetima i školama.
Ah, ta Danska. Mislim da bi sada Shakespeare kazao: „ Ništa nije trulo u državi Danskoj“. Zanimljiva zemlja od koje se može puno toga naučiti. Sigurno je ostvarila sve ciljeve za koje bi Gabi htjela da se ostvare i u njenoj zemlji.
Kada se vratila u Hrvatsku, shvatila je kako najviše voli svoju domovinu jer, dom je dom. Znala je ipak što želi, a što ne želi za svoju zemlju. Razlike između bogatih i manje bogatih zemalja uveliko su joj pomogle da uoči puno stvari. Odlučila je djelovati, pokrenuti akcije. Svaki mali korak put je k ostvarenju cilja. A dobrih ciljeva EU ima puno. Samo ih treba provesti. Mladi su naša budućnost. Oni su ti na kojima počivaju pozitivne promjene.
Napisala: Gabi Bunoza, 2. a