Život je putovanje. Putovanje puno neizvjesnosti. A puno toga novoga i neizvjesnoga u naše živote donijela nam je pandemija uzrokovana koronavirusom. Pandemija nikoga nije ostavila ravnodušnim, pa tako ni učenike i djelatnike naše srednje škole. U školu smo dolazili zabrinuti i preplašeni pitajući se što nam nosi novi dan. Kada bi netko izostao s nastave, samo smo se pitali radi li se o običnoj prehladi, gripi ili koroni. Nismo mogli sakriti da nam je katkad bilo i drago kada bi neki profesor izostao jer to je značilo samo jedno, nema ispitivanja i jedna loša ocjena manje.
Na hodnicima, usputno, prosljeđivale su se informacije gdje se korona „pokupila“, tko se s kim družio, tko će u izolaciju, tko neće. Međutim, stanje nikada nije bilo dramatično. S vremenom smo se svi navikli znajući da će i tome doći kraj. Bilo je onih koji su se pridržavali uvijek strogih pravila, ali i onih koji ta pravila nisu nikada poštivali. Međutim, uvijek je bilo zanimljivih priča, slučajeva koji bi nas iznenadili svojom kronologijom događanja.
Na dnu hodnika prvog kata naše škole nalazi se mala prostorija s kuhinjicom. Iz prostorije se često čuju veseli glasovi naših spremačica. Ali bilo je dana za vrijeme pandemije kada se ti veseli glasovi nisu čuli jer ni njih korona nije zaobišla. Susrećemo spremačicu Jelenu Gašpar, našu Jelu, koja nam je otkrila svoju borbu s koronom. Kaže da se neki nisu zarazili, većina je jedan put, možda dva puta, a ona čak tri. Pa se Jela pita, kako je to moguće. Ne zna ni sama. Pridržavala se svih mjera. Kaže da je njen slučaj tim više zanimljiv jer je koronu dobila dva puta u razmaku od samo 26 dana. Sve je u školi iznenadilo, a njenog liječnika najviše. Govori da je koronu prvi put dobila 13. prosinca 2020. godine. Nakon tog prvog iskustva cijepila se dva puta misleći da je s koronom „gotova“ i da ta nevolja neće više na nju. Nakon godinu dana opet je oboljela od korone. Nije imala nikakve simptome, ali test je bio pozitivan. Ostala je kući i čekala da prođe propisano vrijeme koje je morala provesti u izolaciji. Nakon nekoliko tjedana počela se osjećati jako loše. Bila je jako umorna, boljele su je sve kosti, oči su je pekle i suzile. Imala je problema s disanjem. Apetit, kaže, nažalost nije izgubila. Priča nam da joj se suprug imao koronu, i to teži oblik. Bio je u jako lošem stanju pa je morao primati kisik. Obzirom da je bio u dobroj formi svi su se iznenadili težinom simptoma. Preživjeli su koronu. Ni danas joj nije jasno kako je u dvadesetak dana mogla dobiti dva puta koronu. Na kraju, kaže, može samo poručiti onima koji su sumnjali u postojanje korone da su samo trebali vidjeti borbu njenog supruga s opakim virusom i više, sigurno, ne bi sumnjali da korona postoji.
Ana Jerkušić i Paula Tolj, 2. C
Jelena Gašpar i Andrea Rešetar
Jelena Gašpar