U kolovozu (5. 8. – 8. 8. 2021.) tri učenika naše škole: Marko Galić, Duje Galić i Mišel Ružičanin (3.a) i kolegica Antonia Galić, prof. kao članovi HPD “Vrgorac” uspješno su ispenjali najviši vrh Julijskih Alpa – Triglav ( najviši vrh Republike Slovenije).
Triglav – mitska planina
Postoji određena privlačnost penjanja na Triglav, najvišu slovensku planinu te ujedno i dragocjeni slovenski simbol. Svoje smo putovanje započeli u zoru 5.8. 2021. godine. Autobusom smo krenuli iz Vrgorca pa sve do malog naselja zvanog Mojstrana uz kraće pauze obuhvaćene u sastavni dio plana i programa. Iz Mojstrane dolazimo do Triglavskih vrata (Dolina vrata) u srce Julijskih Alpa gdje se proteže ta, već spomenuta najveća ledenjački transformirana dolina na sjevernoj strani Julijskih Alpa, a proteže se od Mojstrane pa sve do podnožja sjevernoga zida. U dolinu dolazimo makadamskom, dijelom asfaltiranom cestom iz Mojstrane gdje prolazimo uzduž Triglavske Bistrice te konačno stižemo do Aljaževog i Šlajmerjevog doma (1015 mnv). Ti su domovi ujedno i polazište za izlete i planinarske ture na Triglav, Škrlaticu, Stenar, Kriške pode… U večernje sate dolazimo u Šlajmerjev dom gdje smo srdačno i gostoljubivo dočekani. Dodatne komplimente upućujemo radnom osoblju koji su uvijek bili tu na usluzi te koji su nam i omogućili lagodno noćenje u svojim sobama. Planirani uspon Tomniškovom stazom izbačen je iz bilo kakvih mogućnosti zbog oštećenja prouzrokovanih lavinom pa je uspon započeo u rano jutro 6.8. 2021. strmom stazom preko Praga, a cilj je dnevnog planinarenja bio dolazak do Kredarice, najpoznatijeg i najposjećenijeg slovenskog planinarskog doma. Par minuta nakon polaska dolazimo do spomenika s klinom posvećenog palim partizanskim penjačima. Skrećemo lijevo do zahtjevne staze preko Praga koja obiluje dionicama sa klinovima i „feratama“ (tal. Via ferrata – željezni put), alpskim usponima osiguranim klinovima, čeličnim užadima te zabijenim stupovima.
Krećemo se hvatajući se za stijene vlastitim pomagalima, a iza nas sve veći i veći ponor! Zeznuto, ali adrenalin nas gura naprijed… Prelaskom potoka koji navire iz ledenjaka dolazimo do strmog dijela osiguranog sajlom i klinovima, no poslije uspon je sve laganiji i jednostavniji. Odmaramo na više stajališta, laganiji se i teži usponi naizmjence izmjenjuju dolaskom do sipara (manje stijenje niz padinu) gdje izlazimo na greben odakle se već počinju nazirati zimski uvjeti na stazi punoj smjerokaznih oznaka koji navode ka Kredarici gdje dolazimo u popodnevnim satima. Svi smo uspješno stigli na odredište što je i najvažnije, a glavnu mi je motivaciju tijekom puta predstavljala njemačka obitelj (bar tako mislim) u kojoj otac zajedno s kćeri i sinom (po svojoj bi procjeni rekao da oboje imaju 4, 5 godina), prelazi jednake strme uspone na putu baš kao i mi što me ujedno i fasciniralo. Pristajemo u Kredarici (2541 mnv) gdje susrećemo vesele ljude, gostoljubive Slovence, poveći odabir na jelovniku te mjesto za noćenje do sutrašnjeg uspona na sami vrh. U rano jutro (7.8. 2021.) započinjemo konačan uspon do samog vrha. Opasan i težak uspon na svakom mjestu osiguran s više klinova i sajli koje je sve postavio Jakob Aljaž, slovenski svećenik i planinar, ujedno i borac za slovenska narodna prava, još 1895.g. Na putu do vrha vremenski su uvjeti bili najgori od svih viđenih. Gusta magla popraćena s hladnim zrakom i jakim bočnim vjetrom, a ti pričvršćen za sajlu i gledaš oko sebe spomen-ploče poginulim planinarima, što od lavine, što od groma. Nije nam bilo svejedno, ali želja je prednjačila. Poštivanjem propisanih planinarskih pravila, savladali smo i najvišu planinu naše regije. Vrh je označen sa čeličnim Aljaževim Stolpom, a njegova je svrha sklonište za planinare u slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta. Na vrhu smo susreli i čovjeka koji je prodavao pića te sveopću gomilu ljudi različitih nacionalnosti što govori u prilog popularnosti Triglava te daje dodatan pečat toj njegovoj famoznosti i daje epilog divljenju i „respektu“ običnoga planinara. Nažalost, ostali smo zakinuti za pogled zbog magle, ali nezaboravni vidici i pejzaži koji su nam tijekom rute bezbroj puta pružali oku zadovoljstvo i osjećaj mirnoće sigurno su se trajno memorirali kako u našim mislima, tako i na svim ostalim uređajima. Isti smo se dan spuštali u istom smjeru popraćeni florom i faunom, dobrim društvom i atmosferom koja je bila vrhunska.
Prelazimo u jednom danu 1500 m, ponovno noćimo u Šlajmerjevom domu odakle sutradan autobusom polazimo za Vrgorac. Što još nadodati, osim inspiracija za daljnje osvajanje kontinenta i svijeta, kao i dragocjena uspomena koje će se svatko od nas zasigurno nekad sjetiti te je prenositi znatiželjnim ljudima te bližoj rodbini.
Napisali: Marko Galić, Duje Galić i Mišel Ružičanin (3. A)
