Vjerujem da smo svi sretni što završavamo školu, ali ne i što se rastajemo od prijatelja i kolega iz razreda. Iako smo se školovali u teškim uvjetima pandemije najviše nam je žao vremena koje smo mogli zajedno iskoristit za druženje. Međutim, izvukli smo ono najbolje što smo mogli. Ponašanje u izvanrednim okolnostima jedna je životna škola. Testirana je naša odgovornost, tolerancija, zajedništvo, borbenost te želja da čovjek pobijedi životne nevolje.
Nemamo maturalnu zabavu i zbog toga nam je najviše žao. Ona je trebala zaokružiti naš srednjoškolski put kako je bio običaj prošlih godina. Trebala je to biti zadnja večer na kojoj smo svi zajedno i nešto što se pamti zauvijek. Moji „cekavci“ su jedan veseli razred. Bilo je puno smiješnih situacija u kojima smo se zabavili. Sve u svemu, zahvalni smo našim profesorima i razrednicima (čak tri razrednice) Antoniji Dropulić, Ani Glamuzini i Valeriji Soldo Rešetar na strpljivosti, trudu i znanju koje su nam dali. Bilo je to jedno zanimljivo putovanje. Hvala!
Ena Bobanac ( u ime 3.C)
