O našem učeniku Frani Gašparu (3. A) i njegovim sportskim uspjesima već smo pisali u našem školskom listu. U kratkom intervjuu Frane nam je otkrio detalje s posljednjeg natjecanja.
Trkačka sezona se uobičajeno otvara utrkom u Splitu koja je po rasporedu u zadnju nedjelju u veljači. S obzirom na pooštravanje epidemioloških mjera, utrka se morala odgoditi za rujan. U takvim okolnostima nema mjesta biranju, jednostavno ste prisiljeni na prihvaćanje svih opcija. To je razlog zašto je Mostarski polumaraton ove godine okupio nikad više natjecatelja u svojem 5. izdanju. Za slogan utrke postavljena je riječ “Hope” ili”Nada” jer nam je jedino to preostalo u posljednje vrijeme. Zbog izolacije sam izgubio dosta vremena, pa sam sa sustavnim treningom krenuo dva mjeseca prije utrke. Stigao sam se dovoljno dobro pripremiti pa sam došao na utrku odlučan da znatno popravim svoj dosadašnji rekord koji je iznosio 1:41:17 h.
Utrka sam trebao početi u 8h, ali je autobus koji je prevozio nas trkače ostao na semaforu 20 min jer je staza bila zatvorena radi humanitarne utrke. Utrku startam u 8 i 30. Brža grupa u kojoj sam trebao biti, startala je ranije pa je za mene to od početka bila solo utrka. U takvim uvjetima je teže držati tempo jer nitko nije trčao brzinom sličnoj mojoj. Prvih 10 km prolazim za 40:11 min. Nakon toga je uslijedio dugi pravac na kojem sam se od jake bure jedva pomicao naprijed. Malo sam usporio, no uspijevam prevladati krizu i nastavljam dalje. Na 19. km sam dobio grč u listu jedne noge, a nakon 300 m i u listu druge. Mislio sam da ću morati odustati, ali sam izdržao do ciljne linije. Sat se zaustavio na 1:32:19h što je moj novi rekord, bolji od prošlog za nešto manje od 9 minuta.
Ivana Pear, 3. a
Frane Gašpar na utrci (Mostarski polumaraton)
