Neka sve zidove koje gradiš oko sebe sruši Ljubav
Postoje loši bedemi. Ne čuvaju napadnute gradove, niti čvrste kule. Ne čuvaju ništa. To su oni bedemi koje gradiš oko sebe. Ciglu po ciglu, sastavljao si ih osjećajima razočaranosti, izdaje, usamljenosti, odustajanja i gorkih suza. U početku, osjećaš se zaštićeno, sigurno. Tako to ide. Sve dok preživljavaš, dobro je. Slušaj me. Nije dobro. Neće ni biti. Ne daj da te spuste ogorčeni, savjetuju razočarani. Ne dopusti da ti iz ruku ispadne Ljubav. Ona pripada svakome, pa čak i onome koji odustane od nje. Njemu je najviše potrebna. Ne daj da ti loša iskustva oduzmu Ljubav. Tada si slijep. Nesebična je Ljubav. Vjeruj mi. Tu je za svakoga, a toliko je netaknuta. Ljubav ne boli. Odbijanje jest. “Dal’ da se javim prva il’ da čekam njega” jest. U Ljubavi ne postoji prva ili prvi. Ljubav jest jedno. Ljubav je nešto najljepše što se može dogoditi čovjeku. A i ne događa se, jer je uvijek tu. Ne hoda iza, niti ispred, već s tobom. U tebi. Od svih oružja najjača je Ljubav. Zato, nadam ti se katapultu Ljubavi. Njenim strijelama i mačevima. I ne boj se. Ljubav je jedina ta koja će srušiti zidove koje gradiš oko sebe, a pritom te ne povrijediti. Ne dopusti da te riječi slome. Slušaj Ljubav, te ćeš onda čuti ono što ti je najpotrebnije. I kada zaboraviš na nju, ona nije na tebe. Šapuće ti svoje najmilije riječi i moli te da je pustiš u svoja vrata srca, jer se ne srami, jer Ona ne odustaje kada čovjek poklekne. Dopusti Ljubavi da te voli. Dopusti sebi da Ju voliš. Na kraju, kad se sve zbroji i oduzme, od Ljubavi se zaista živi.
Mila N. Fofić, 3. A