Nakon dugogodišnjeg uspješnog rada, uz pljesak radnih kolega, naša profesorica Gracijela ispraćena je u zasluženu mirovinu. Dovoljno blaga, a opet profesionalna, prenosila je golemo znanje iz biologije nastojeći uvijek biti pravedna, poštujući svakog učenika. Rad u školi za nju nikad nije bio samo posao nego životni poziv potičući učenike da misle i sami izvode zaključke pripremajući ih tako za život. Sigurni smo da će njen odlazak, odlazak profesorice koja je objedinjavala u sebi i znanje i ljudskost, biti primjetan u školskim hodnicima, zbornici, učionici.
1.Kako se osjećate u mirovini? Nedostaju li Vam učenici?
Dobro se osjećam. Za sada kao još duži godišnji odmor. Neopterećeno od radnih obveza. Rano ustajem kao da radim. Mislim na školu, radne kolege i učenike, osobito one kojima sam bila nastavnik.
2. Koliko ste godina proveli radeći u školi?
U Srednjoj školi Tina Ujevića u Vrgorcu provela sam 39 godina (1.9.1981. – 31.8.2020.). Prije toga radila sam malo na zamjeni u drugoj školi. Posao u Vrgorcu bio je na neodređeno vrijeme.
3. Sjećate li se svog prvog dolaska u Vrgorac? Kakvi su bili dojmovi?
To ne mogu zaboraviti. Pri upisu na fakultet u Zagrebu (PMF) upoznala sam Vrgorku Vedranu Miljak. Družili smo se tijekom studiranja i kasnije kao kolegice. Znala sam još za Tina Ujevića… i to je to. Kad sam došla na razgovor iznenadila sam se. Mali grad, velika udaljenost od mog rodnog grada. Ipak sam prihvatila posao i nadala se da ću poslije naći posao u struci i u svom rodnom gradu.
4. Tko su bile Vaše prve kolege, kako ste doživjeli njih i školu?
Šk.godinu 1981./1982. započeli smo, kao novozaposleni, Drago Vukosav, Vicko Šalinović i ja. U školi su tada radili pok. Slavko Rakić, Ante Sušac, Siniša Tolj, pok. Marko Jelavić, pok. Mirza Krpo, Leni Jelavić, Danica Zoranović, Boris Matković, Nikola Međugorac, Slobodan Stanković, Dalibor Dropulić, Joze Gašpar i Ivica Gašpar. U knjižnici je radila pok. Manda Šalinović. Ravnatelj je bio Ante Kalajžić, tajnica Senka Gašpar, računovođa pok. Ante Šalinović. Od tehničkog osoblja – pok. Iko Turić, pok. Zorka Carević i Milka Brljević. Stručne predmete usmjerenja strojarski tehničar radio je Ljubo Markotić i drugi koji su dolazili, kao danas iz Splita i Ploča. U tekstilnom i galanterijskom usmjerenju radili su inženjeri iz tvornice Braća Rakić. Kolege su me primile lijepo među kojima je bilo dosta mladih. Mislim kako sam u tim prvim danima dobro uklopila i dobro osjećala. Lijepa su to sjećanja.
5. Jeste li oduvijek htjeli biti profesorica u školi?
Ne. Ali je najlakše bilo dobiti posao u školi.
6. Jesu li djeca voljela biologiju kao predmet? Kakva je razlika između sadašnjih i prijašnjih učenika?
Neki učenici vole biologiju, osobito ako im treba za daljnje školovanje. Učenicima je važan i opći uspjeh. Ima i onih kojima nije interesantno, ali se trude dobiti pozitivnu ocjenu. Razlike između sadašnjih i prijašnjih učenika ima jer su uvjeti življenja i razvoja promijenjeni. Učenici su uvijek veseli, otvoreni, iskreni, nestrpljivi, pametni, vrijedni, pristojni. I male nepodopštine nisu nepremostivi problem. Kad ih poslije škole susrećem vidim odgovorne i vrijedne osobe.
7. Kako ste se prilagodili na online nastavu? Je li Vam draža klasična ili online nastava?
Teško. Preživjela sam. Spasila me mirovina. Naravno da mi je draža klasična nastava.
8. Kako biste opisali posao nastavnika? Je li to zanimanje dovoljno cijenjeno u društvu?
Nije lak posao nastavnika. Treba biti stručan, pedagog, strpljiv, inovativan, prijatelj. Mislim da nije dovoljno cijenjen.
9. Jeste li bili zadovoljni uvjetima rada u školi?
Da. Naši ravnatelji trudili su se opremiti školu po standardima koji su to zahtijevali. Osobito je to vidljivo otkako smo dobili ugostiteljsku struku.
10. Je li bilo teško uskladiti obiteljski život i posao?
Ja sam to uspijevala. U Vrgorcu je sve bilo blizu: vrtić, ambulanta i škola.
11.U kolektivu s Vama radio je i Vaš suprug. Kako je bilo imati supruga za kolegu na poslu?
Meni je to bilo normalno. Suprug je stalno govorio da to nije dobro. Stalno se pričalo o nastavi. Bile su to razmjene mišljenja, ali ponekad i ljutnje.
12. Nastavnik je odgojni i/ili obrazovni radnik? Čemu dajete prednost? Koji je prvenstveno vaš cilj bio u radu s učenicima?
Trebalo bi obuhvatiti i odgoj i obrazovanje. Nastavnik uvijek djeluje odgojno. Meni je često nedostajalo vremena za obradu gradiva pa sam inzistirala na nastavi.
13. Smatrate li osobno da ste uspješno odradili misiju u svom poslu?
Iskreno se nadam kako jesam. To najbolje mogu reći sami učenici.
14. Kako ćete provoditi dane u mirovini?
Još uvijek mi je to nejasno. Baviti ću se kućanskim poslovima, malo poljoprivredom, preko ljeta čuvati unuke, čitati i rješavati križaljke. Trebala bi se više kretati radi održavanja lokomotornog sustava.
15. Poruka za kraj.
Poruka za učenike – učite, borite se za ostvarenje svojih ciljeva i želja. Čuvajte svoje zdravlje. Lijepo je biti srednjoškolac, cijeli svijet je pred vama. Vaši roditelji će vas uvijek pratiti.
Poruka za kolege – nastavite biti uspješni i u vrijeme korone i ustrajni u svom poslu.
Nensi Grbavac, 4.B
Lea Radić, 4.B