Profesorica psihologije Matea Mihaljević Jurković svojim učenicima je odabrala zanimljivu aktivnost spojivši kultnu TV seriju i poznate psihološke zakone. Gledali su jednu epizodu serije Teorija velikog praska i povezivali su Sheldonovo ponašanje s Yerkes-Dodsonovim zakonom (povišene razine uzbuđenja mogu poboljšati performanse do određene točke). Dokazivali su kako optimalna razina stresa i anksioznosti može pomoći u boljem fokusiranju na performanse.
TEORIJA VELIKOG PRASKA I YERKES-DODSONOV ZAKON
Svi smo često predani nekom zadatku ili projektu za koji osjećamo da ima određeni cilj. Međutim, ukoliko u nekom dužem periodu ne osjetimo taj zadovoljavajući osjećaj uspjeha ili pozitivnog pomaka, gubimo motivaciju za rad te nerijetko pomišljam kako ćemo jednostavno odustati. Drugim riječima, osjećamo kako nismo dovoljno produktivni. Kako se uspješno motivirati i biti djelotvorniji? U nastavku rada analizirat ću jedan od načina stimulacije djelotvornijeg rada povezujući ponašanje Sheldona Coopera, fiktivnog eksperimentalnog fizičara iz TV serije Teorija velikog praska, i Yerkes-Dodsonov zakon.
U epoizodi The Anxiety Optimization Sheldon je osjetio kako već danima u svom radu nije došao ni do kakvog znanstvenog pomaka. Sinulo mu je da je njegov radni prostor previše ugodan te da se zbog toga ne može fokusirati. Odlučio je izaći iz zone komfora i time gurati vlastite granice preko limita. Postavlja se pitanje može li se na taj način poboljšati radna djelotvornost ili je sve tek puki pokušaj iz očaja. Penny, Sheldonova susjeda, bavi se tjelovježbom iako to mrzi. Jednom je prilikom rekla Sheldonu kako djelotvornije izvršava vježbe kada ih mrzi i stoga bilježi bolje rezultate. Sheldon je priznao prijateljima kako mu svojim postupcima idu na živce, čine njemu iritantne postupke i da ga zbog toga izbace iz takta. Počeo je raditi slušajući iritantne zvukove i glazbu izvođača koje ne voli. Činio je sve da u trenutku rada podigne svoju razinu stresa kako bi bio produktivniji. Ta je teorija poznata kao Yerkes-Dodsonov zakon. Ona sugerira da postoji povezanost između produktivnosti i stresa ili uzbuđenja. Zakon tvrdi da produktivnost raste proporcionalno s našom razinom stresa, ali samo do optimalne razine. Kada stres prijeđe tu točku, naša djelotvornost počinje padati. S premalo stresa smo neefektivni, no pod prevelikim stresom podbacujemo. Iz tog je razloga važno postići optimalnu razinu stresa koja nam ne šteti kako bi maksimizirali produktivnost. Sheldon je imao dobru ideju, ali je nije dobro proveo. Izložio se nepodnošljivoj razini stresa koja mu je samo naškodila pa mu je plan jednostavno bio osuđen na neuspjeh.
Istraživanja su pokazala da bilježimo bolje rezultate na ispitima ukoliko je prisutna određena količina anksioznosti. Mala količina stresa ne šteti. Bitno je da izbjegnemo preveliku razinu stresa kako kvaliteta rada ne bi patila. Iako ne planiram, većinu zadataka izvršavam u zadnji tren. Kada vrijeme ne vrši pritisak na mene, preopušten sam i ometen drugim stvarima, stoga vrlo sporo izvršavam dani zadatak. Međutim, kada je rok blizu, puno kvalitetnije i brže odradim posao. To je vrlo nezdrava navika jer može prouzročiti prevelik stres, ali mogu zaključiti da moj osobni primjer potvrđuje Yerkes-Dodsonov zakon.
Zvonimir Emanuel Matijašević (2. a)