Omiljeni lik u mojoj priči

Omiljeni lik u mojoj priči

 

Sigurna sam da ovu priču niste čuli. Imala sam sreće što je moja baka bila dobre volje i odlučila mi ispričati ovu vrlo misterioznu, a u drugu ruku i vrlo zanimljivu priču. Rekla mi je da ovu priču od davnina naši predci prenose s koljena na koljeno i da će i na mene doći red pa ću je i ja jednom morati ispričati svojim unucima. Predlažem da nađete udoban kutak u vašoj kući i pažljivo počnete čitati. Uživajte!

Priča govori o jednom misterioznom gospodinu Valentinu Knezu koji se doselio u naše malo mjesto. Na dan njegova dolaska tamni oblaci nadvili su se našim krajem i kiša je padala jako i bez prestanka. Babe tračare, a pretpostavljam da ih svako naselje ima, su proricale da je ovo nevrijeme povezano s novim stanovnikom Valentinom Knezom. Govorili su da će njegov dolazak promijeniti naše mjesto i ispuniti ga tamom i sivilom. Prolaznici su, kao i uvijek, ta proricanja nazivali bapskim ludostima jer se nikada nisu pokazale točnima. Da se vratimo na stvar, Valentin Knez, novi misteriozni stanovnik, nosio je dugi crni ogrtač i crni šešir. Svojim izgledom plašio je mnoštvo stanovnika, a ponajprije djecu. Bio je poznat po jasnim i kratkim odgovorima iz kojih ne možete puno saznati. Možemo reći da je bio vrlo nedruštven. Svi su se pitali razlogu njegovog tajanstvenog dolaska, zanimali su se za njegovu prošlost pa možemo reći da su čak i previše zabadali nos u tuđa posla. Željeli su što više saznati o njemu pa su ga zato pozivali na druženja, ali on ih je svaki put odbijao kao da je želio da svatko o njemu zna što manje.

Jedne večeri starica Nada je uspavala svog unuka i izlazeći iz sobe opazila je čovjeka na drugoj strani ulice blizu jednog velikog stabla. Približila se prozoru kako bi vidjela tko luta u tako kasnim satima. Opazila je da osoba nosi šešir i odmah je zaključila da je to Valentin Knez jer je on bio jedini stanovnik našeg sela koji je nosio šešir i danju i noću. Primijetila je da promatra to ogromno stablo čija je krošnja sezala u nedogled, a to stablo je ujedno bilo i najstarije stablo u našem selu. Stanovnici su voljeli to stablo jer je dug niz godina ukrašavalo naše selo i činilo ga posebnim. Sljedećeg dana Nada je na tržnici susrela Valentina i odlučila da će probati nešto više saznati o njemu jer joj je sinoćnja situacija bila sumnjiva. No na njemu žalost, nije gotovo ništa saznala o njemu, a što već i sama nije znala. Navečer Valentin Knez se ponovno pojavio u isto vrijeme na istom mjestu, a Nada ga je ponovno promatrala. Ovaj put kružio je oko stabla, prema Nadinim izračunima, desetak puta, a potom je otišao. Ujutro, Nada je izašla sa svojim unukom u šetnju i odlučila se zadržati pokraj tog stabla, ali nije primijetila ništa neobično što bi moglo privući Valentinovu pažnju. Odlazila je promišljajući jer je i sama postala svjesna da će se nešto dogoditi. Te večeri Valentin Knez se ponovno vratio samo što je ovaj put nosio vreću i lopatu. Starica Nada se iznenadila i pomalo prestrašila jer je znala da će te iste večeri otkriti Valentinove namjere. Valentin je počeo kopati par koraka od drveta i nakon nekog vremena kopanja čučnuo je i počeo prebirati po zemlji. Za par trenutaka iz zemlje je izvadio knjigu. Nada je govorila da deblju knjigu u životu nije vidjela. Zanimalo ju je odakle ta knjiga tu i kako je Valentin znao za nju. Na trenutak je pomislila da je možda ta knjiga razlog njegovog dolaska. Valentin Knez se podigao i u vreću stavljao knjigu, ali kako je čuo šuškanje, požurio se sa spremanjem knjige te potrčao, ali nije bio svjestan da mu je u žurbi ispao neki mali papirić. Nakon što je otišao, Nada je izašla, prešla ulicu i podigla papirić te se vratila u kuću. Iznenadila se kada je na papiriću pročitala „ISPRAVAK RITMA“ napisano velikim tiskanim slovima. Nije joj bilo jasno značenje tih riječi, a potajice se nadala da će na papiriću pronaći odgovor bar na jedno od svojih pitanje. Nakon dugog razmišljanja odlučila je otići spavati jer sva ova događanja posljednjih dana su je umorila. Sljedećeg jutra Valentinu Knezu nije bilo ni traga ni glasa. Susjedi su kucali na njegova vrata, ali nije nitko otvarao. Zaključili su da je Valentin Knez otišao jer je sve upućivalo na to. Ali sve stanovnike je mučilo jedno pitanje. Skakalo je po njihovom mozgu danima, a nikako nisu mogli odgovoriti na to pitanje. Pitanje je glasilo: „Koji je razlog Valentinovog dolaska i naglog odlaska?“. Nada je bila svjesna da na neki način zna odgovor na to pitanje. Papirić je spremila u svoj noćni ormarić i odlučila da sva događanja, koja je vidjela neće nikome reći.

Od Valentinovog odlaska prošlo je tjedan dana i već svi su na neki način zaboravili da je Valentin ikada živio u našem mjestu. Sve se vratilo u prvobitno stanje. Starica Nada  je ponekad znala razmišljati o Valentinu i onim noćima za koje je jedino ona znala. Jednog kišnog jutra, dok je Nada pripremala doručak za svog unuka, začula je kucanje na vratima. Svom unuku je poslužila doručak, a zatim je krenula prema vratila. Kada je stigla do vrata, otvorila ih je i nije mogla vjerovati svojim očima. Bila je iznenađena kada je na vratima ugledala potpuno mokrog Valentina Kneza, koji je u tom trenu podigao svoju glavu, a zatim rekao…

 

Lucija Nižić, 2.a