Priča prati Amira i Hassana, dva dječaka koji odrastaju zajedno, ali nisu jednaki u društvu. Njihov odnos je u početku baš lijep i iskren, ali kroz jednu veliku pogrešku sve se mijenja. Najviše mi se svidjelo što knjiga realno pokazuje kako ljudi ponekad pogriješe, čak i kad znaju da to nije ispravno, i kako ih to kasnije prati.
Knjiga mi je bila dosta emotivna, čak i teška na trenutke, ali ne na neki loš način – više te natjera da razmišljaš. Nije to ona tipična “lijepa” priča, nego više iskrena i pomalo bolna. Posebno mi je bilo zanimljivo vidjeti kako se Amir nosi s krivnjom i pokušava kasnije ispraviti stvari, jer to pokazuje da se ljudi mogu promijeniti, iako prošlost ne možeš izbrisati.
Stil pisanja je jednostavan i lako se čita, pa te baš uvuče u priču. Iako se radnja događa u Afganistanu, osjećaji i problemi su skroz univerzalni.
Iskreno, ovo nije lagana knjiga za čitanje, ali mislim da je baš vrijedna toga. Daje ti neku novu perspektivu i natjera te da se zapitaš kako bi se ti ponašala u takvim situacijama.
Napisala: Dorotea Dropulić, 2.a