Vjerujemo kako ni učenicima nije lako u novonastaloj situaciji. Lea Radić, učenica 3. razreda – ekonomist, aktivna je u izvannastavnim aktivnostima škole. Ovu simpatičnu, društvenu i susretljivu učenicu intervjuirali smo kako bismo stekli uvid kako ona, a i njeni vršnjaci, doživljavaju cijelu ovu situaciju oko pandemije i škole na daljinu. Prvo što nam je rekla…uh…škola…nisam mislila da ću ikada reći, ali baš mi nedostaje.
- Na početku, Lea kako si? Kako si se prilagodila novom načinu života vezanom za korona virus? Je li te strah?
Prije svega odlično sam, a novom načinu života prilagodila sam se lako i nije bilo problema. Naravno, kako se kaže što se mora nije teško. Virusa kao virusa nije me strah, a ono što me brine su moji stariji ukućani i oni slabijeg imuniteta, ali najviše mi smeta neizvjesnosti koja nas okružuje.
- Pratiš li redovito vijesti oko pandemije? Sjećaš li se lekcije o virusima iz biologije ?
Da, na početku sam redovito pratila vijesti. Sada više ne jer se previše brinem prateći ih, a tu je i još činjenica kako mediji ponekad govore različito. Sjećam se lekcije iz biologije o virusima. To mi je, između ostalog, bila jedna od zanimljivijih tema. Uvijek su me zanimale sićušne, oku nevidljive bakterije i virusi koji mogu napraviti veliku štetu. S njima se susrećemo od malena kroz razne prehlade, grlobolje. Mislim da ovaj virus nije uobičajen. Nadam se kako će znanstvenici naći načina i pronaći cjepivo.
- Sigurno si u kontaktu sa svojim vršnjacima, kako oni reagiraju, kako se ponašaju?
Naravno, u kontaktu smo svaki dan. Moji vršnjaci imaju slično mišljenje o cijeloj situaciji kao i ja. Želimo da što prije završi ovo stanje. Nedostajemo jedni drugima, ali svi se pridržavamo propisanih mjera.
- Je li teško djecu uvjeriti da se odgovorno ponašaju?
Pa mislim da djecu i nije teško uvjeriti u odgovorno ponašanje ako to naravno činimo ispravno, tako da pričamo s njima i pokušamo im to objasniti na zanimljiv način. Stariji im trebaju biti primjer. Dajem za primjer dječaka iz Zagreba koji je nacrtao ministra Beroša kao super heroja i djevojčicu s otoka Murtera koja je nacrtala gospođu Markotić. Oni su primjer djece koja se od malih nogu svjesno uče odgovornosti gledajući kako se ozbiljan posao treba obavljati i pritom biti jednostavan i skroman čovjek.
- Treba li na izolaciju gledati kao na nešto potpuno negativno ili treba gledati kao priliku da odnose produbimo, obnovimo, popravimo… pa makar preko mobitela, telefona, facebooka i slično?
Na izolaciju po mome mišljenju treba gledati pozitivno, a ne negativno jer moramo prvo sebe zaštititi ovim putem ali i druge. Isto tako u ovoj situaciji možemo shvatiti tko nam je zapravo pravi prijatelj, a tko ne, tko se brine, tko želi pomoći, pa čak i preko telefona, facebooka, instagrama i drugih različitih društvenih mreža.
- Školom na daljinu poremećen je tvoj dosadašnji ritam i struktura dana. Kako organiziraš svoj dan vezano za učenje i rad na daljinu?
Zapravo, ritam dana mi se samo malo promijenio, ali sam sve rasporedila kao da idem i u normalnu školu. Malo teže mi je ovako učiti i raditi, ali uz dosta truda i angažiranosti mislim da se sve može uspjeti. Svoj dan organiziram tako da se ustanem u 8:00, upalim laptop i krenem s radom kao i da sam u normalnoj školi. Odradim sve što je potrebno na vrijeme i popodne imam malo vremena za sebe i za šetnju u prirodu.
- Jesi li zadovoljna školom na daljinu (kako je to zasad jedini oblik komunikacije između profesora i učenika)? Koje su po tvom mišljenju njene prednosti, a koje mane?
Zadovoljna sam zato što ovim načinom imam više vremena za sebe i svoju obitelj. Puno je teže učiti kada nema fizičke komunikacije između učenika i profesora i mislim da je to najveća mana škole na daljinu. Nisam zadovoljna ni s tim što ne mogu biti sa svojim društvom u školi, nedostaje mi socijalni kontakt.
- Jesu li profesori susretljivi i obzirni?
Da, smatram da su profesori jako susretljivi i obzirni, bar prema meni. Činjenica je i kako svi učenici nemaju iste uvjete učenja i rada, ali većina nema problema u radu škole na daljinu.
- Većini djece se teško ujutro ustati, škola im je dosadna i uvijek se pitaju zašto moraju u školu? Sada imate priliku, ti i tvoji vršnjaci, sve to gledati iz drugog kuta. Jeste li razmijenili mišljenja, kakav je sad vaš pogled na sve to?
Zapravo i sad trebamo ustajati ranije i biti na vrijeme aktivni na Yammeru jer inače drugačijim načinom odmah kasnimo i u zaostatku smo. Čak je škola učenicima ovako na jedan način zanimljivija jer im ostavlja više prostora za sebe, a i mogu više istraživati kroz različite ankete, kvizove tj. upotrebu različitih informatičkih alata.
- Poruka za kraj
Moja poruka je: “Budite svi angažirani u školi na daljinu, ostanite doma, čuvajte sebe i druge, ali naravno pronađite više vremena za sebe i svoje obitelji. Nadam se da se uskoro vidimo. Ovo nam je jedna dobra škola za život.”
Novinarska skupina
Lea Radić kao volonter u Osnovnoj školi Vrgorac